Moje druženje sa tornjakom počelo je još u ranom djetinjstvu. Uistinu, teško je precizno odrediti taj momenat jer je tornjak već tradicionalno prisutan u obitelji Haračić. Prvi koraci zemljom, bili su i prva iskustva sa ovim psom. Mada vjerojatno, susret sa tornjakom bio mi je i geografski predodređen. Dovoljno je reći, rodni grad Travnik, podnožje planine Vlašić gdje je i obitavao jako veliki broj pripadnika ove pasmine.
Izložba tornjaka u Travniku 1987. (drugi sa lijeva, Dino H. i ženka Ada)
Iskustva sa tornjakom bila su brojna... Posmatranje, praćenje razvoja pasmine, zapažanja kako u pogledu fenotipa tako i genotipa... Istina, mnogi uspjesi i neuspjesi...
I kroz sva iskustva interesantno je kako ljubav prema psima, možda bolje reći tornjaku, može produbiti životnu priču. U mom primjeru to je bila odluka o upisu studija veterinarske medicine, koji sam okončao 2003. godine. U mojoj priči o tornjaku veterinarska nauka je zasigurno dala svoj udio, te mogu reći, da sam naučio razmišljati na jedan drugi način o psima, bolestima, genetici pasa, kao i iz posebnog ugla sagledati rezultate uzgoja, te bolje odvagati česte jako teške odluke.
Sigurno mogu reći, da sam od same ljubavi prema ovoj pasmini kroz životnu profesiju veterinu, saznao i saznajem mnogo o tornjaku. Mišljenja sam da je ovaj naučni segment jako bitan, ali kao prioritet u uzgoju sebi sam stavio očuvanje autohtonosti i izvornosti tornjaka i to baš one kao kod prvih predstavnika ove pasmine. Takodjer, negdje u djeliću svoga mozga ucrtao sam sebi izgled onih pravih izvornih predstavnika pasmine koji su nekad tumarajući planinama Bosne pratili stada ovaca. Lik ovih „sirovih” izvornih jedinki, neustrašivih u obavljanju svoje funkcije, neukaljanih čovjekovim djelima su mi i vodilja ka očuvanju baš takvog izvornog eksterijera i namjene tornjaka. Isto tako nastojim očuvati porijeklo pasa koje sam naslijedio od svog oca Esada, pasa koji su potomci onih jedinki sa Vlašića.
Smotra tornjaka u Travniku (Esad H.) U ambulanti...
Danas se možemo pohvaliti da uzgajamo FCI priznatu pasminu u čemu je kroz dugi niz godina uzgoja moja obitelj dala svoj doprinos, isprativši sve promjene kroz proces standardizacije tornjaka. Poseban ponos nam je što smo u procesu standardizacije tornjaka stvorili jednu krvnu liniju, od neophodnih osam koje su osnovni uslov za priznanje pasmine od strane FCI-a.
Mogu reći da smo sada tim koji se bavi uzgojem tornjaka, razmjenjujemo mišljenja i donosimo odluke zasnovane na nauci i iskustvima. Kada kažem tim, moram reći da sam jako ponosan što se timu pridružila i moja supruga Sabina, također dr. veterinarske medicine, koja na poseban način uljepšava druženje tornjaka sa našom obitelji.
Također, aktivni smo članovi Bosanskog kinološkog saveza i kinološkog kluba „Travnik 1972“, u kojima sa našim prijateljima dijelimo iskustva i nova saznanja o tornjaku.
Sabina i štenac iz U III legla Izlet Vlašić
Iskreno se nadam da ćete listajući strane naše ugajivačnice prepoznati ljubav prema ovoj pasmini, spoznati ljepotu tornjaka kao i naći odgovore na pitanja o kojima ste možda razmišljali.
Dino Haračić, dr. vet. med.
Kinološki sudija
